Kulturno istorijske znamenitosti – Knežev arsenal
Knežev arsenal je jedinstveni vojno industrijski i arhitektonski kompleks u Srbiji i Evropi. Ova svojevrsna ambijentalna celina sastoji se od fabričkih zgrada i radionica, sa kraja XIX i početka XX veka. Proglašen je za kulturno dobro od velikog značaja 1979. godine.
Najveće industrijsko preduzeće Srbije u XIX veku, Topolivnica, nastala je od nekadašnjeg Starog Miloševog Arsenala i od tada, metalska industrija je osnov privrednog razvoja grada, a grad postaje nosilac industrijskog progresa Srbije. U kompleksu Vojnotehničkog zavoda, u objektu „Čaurnice“, 1884. godine zasijala je prva električna sijalica u tadašnjoj Srbiji i te je godine u Topolivnici proradila i prva električna mašina.
Industrijska arhitektura, karakteristična za izgradnju Kneževog Arsenala, preuzeta je od Nemačke i Francuske. Karakterišu je crvena opeka, drveni doksati i stepeništa, izlomljeni krovovi pod crepom i visoki dimnjaci, koji čine skladnu celinu. Glavna zgrada je jednospratna, simetrična, sa visokim dvodelnim prozorima, krovnim frizom i šupljikavim ukrasima od naizmenično slagane cigle ispod spratnih prozora. Sa obe strane ulaza, nalazi se po jedna topovska cev na betonskom postamentu. Smatra se da je inženjer Todor Toša Selaković imao najviše uticaja na izgradnju ovog vojnotehničkog kompleksa.
Autentičnost najstarije srpske industrije sačuvana je u neposrednom gradskom jezgru i to predstavlja idealan položaj za konzerviranje i valorizaciju u kulturne, umetničke i turističke svrhe. Tako valorizovan prostor bi bio finansijski samoodrživ, prepoznatljiv, gradski brend i neodvojiv deo gradske celine.
U Kneževom arsenalu nalazi se muzej „Stara livnica“ koji ima svojevrsnu postavku oruđa i oružja i prateće opreme iz XIX i XX veka, prepravljanih ili proizvedenih u kragujevačkoj fabrici oružja.
Poslednjih godina Knežev arsenal je posebno intresentan filmskoj i muzičkoj industriji pa su na ovoj lokaciji snimani brojni muzički spotovi, ali i domaći i inostrani filmovi i serije, poput flma italijansko – irske koprodukcije, koji prikazuje izgradnju verovatno najpoznatijeg broda u istoriji, „Titanika“.
Kulturno – istorijski kompleks „Milošev venac“ obuhvata deo centralnog gradskog područja u kojem se nalaze najznačajniji objekti izgrađeni u vreme kada je Kragujevac bio prva prestonica moderne srpske države (1818 – 1841). Ime je dobio po Knezu Milošu Obrenoviću koji je Kragujevac proglasio za glavni grad tek oslobođene Srbije. Najznačajnije znamenitosti su skoncentrisane na levoj i desnoj strani Lepenice, najveće reke u kragujevačkoj kotlini, duge oko 48 km, čije obale u centru grada povezuju stari armirano – betonski mostovi, prvi te vrste u Srbiji.
Centar nove prestonice Srbije razvio se u obliku elipse. Tu su nastale prve državne građevine: dvor sa konacima, crkva, arsenal, zatvor ili „aps“, kasarne, „špitalj“, apoteka, Gimnazija, Licej, Teatar… Dvorski kompleks nije sačuvan. Milošev konak je srušen 1941. godine tokom bombardovanja (u to vreme je bio Oficirski dom), a mnogo pre njega izgoreo je i Ljubičin konak (Šareni konak) i srušene su vojne barake. Međutim, i danas su očuvani pojedini objekti izgrađeni u periodu od 1818. do 1841. godine, u drugoj polovini XIX i do početka XX veka.
Kulturno istorijske znamenitosti – Milošev venac
Amidžin konak
Amidžin konak je jedina do danas sačuvana zgrada iz kompleksa Miloševog dvora i u sklopu je Narodnog muzeja. Ime je dobila po upravniku kneževog dvora, Simi Milosavljeviću – Paštrmcu, zvanom Amidža (ujak). Amidžin konak је sagrađen 1818. godine i reprezent je balkansko – orijentalnog stila. Konak je služio za smeštaj momaka koji su sačinjavali kneževu pratnju, kao i za prihvatanje nahijskih knezova i drugih viđenijih namernika prilikom njihovog dolaska kod kneza u Kragujevac.
Stara (Pridvorna) crkva
Stara (Pridvorna crkva) podignuta je 1818. godine, na mestu gde je nekad bilo groblje. Knez Miloš Obrenović kao ktitor ovog hrama nije žalio materijalnih sredstava, angažujući najbolje majstore za gradnju crkve. Posvećena je Silasku Svetog Duha na apostole. Zadužbina kneza Miloša rekonstruisana je nekoliko puta. Godine 1829. prvi put su zazvonila zvona sa ove crkve.
Stara crkva je bila prva mitropolitanska, katedralna i dvorska crkva u oslobođenoj Srbiji. U njenoj porti su proklamovane gotovo sve važne odluke za srpski narod, hatišerifi, ustavi. Tu je održana Sretenjska skupština 1835. godine na kojoj je donet Prvi srpski Ustav. Sva skupštinska zasedanja do 1859. godine su održavana u porti crkve, a od te godine u novoizgrađenoj skupštinskoj zgradi.
Zgrada Stare skupštine
Zgrada Stare skupštine se nalazi kraj Stare crkve. Skupštinska zgrada, koja je do danas sačuvana, podignuta je 1859. godine. Čitavom zgradom dominira prostrana sala sa stubovima koja je služila za skupštinska zasedanja. U toj sali su donošene vrlo važne državne odluke tokom XIX veka. Ovde su 1878. godine su pročitane odredbe Berlinskog ugovora, koji je Srbiji i Crnoj Gori doneo nezavisnost.